Dok se u svijetu proslavljaju datumi koji slave novinarsku profesiju, pitanje je da li u Crnoj Gori datumi poput 3. maja treba da se proglase danima žalosti. Stanje u medijima u našoj zemlji je prije za žalost nego za slavlje i ponos.

Višegodišnja polarizovanost u medijima iz godine u godinu postaje sve očiglednija i čini se surovija, o čemu govori nepostojanje ujedinjenog tijela koje bi pratilo primjenu i ukazivalo na kršenje Kodeksa novinara, koji je krajem aprila prošle godine dobio novo ruho. I dalje vlasnici i urednici crnogorskih medija odbijaju da se ujedine i da zajedničkim snagama primjenjuju aršine profesije kojoj pripadaju a po onoj čuvenoj „ni po babu ni po stričevima“. I dalje vjeruju da će nezavisna tijela koja su osnovali moći da utiču na profesionalizam novinara i novinarki koji pripadaju njihovim kućama, te da je to isključivo pitanje njihovih zaposlenih a ne njihove profesije.

Iako su uglavnom svi mediji, uz budno oko OEBS-a, učestvovali u kreiranju Novog kodeksa novinara i novinarki, izostalo je formiranje tijela koje će biti zaduženo za praćenje i sankcionisanje onih koji se ogluše o njega. Tako da „čuvare demokratije“ nema ko da čuva, to jeste da im skrene pažnju kada preskoče granice slobode za koju bi trebalo da se zalažu.

Izostaje i zajedništvo u borbi za prava koja posjeduju, te tako i dalje ne mžemo očekivati slobodu od ljudi koji su itekako finansijski zavisni od vlasnika i oglašivača, s obzirom da se prosječna plata novinara i novinarki kreće oko 470 eura, a imajući u vidu da u pojedinim medijima plate kane i po nekoliko mjeseci. Kako možemo očekivati želju i entuzijazam za borbu za prava drugih od ljudi kojima su prava ugrožena i koji nisu ni glasni a ni ujedinjeni u borbi za poboljšanje svojih prava.

Ukoliko zaista želimo da novinara i mediji budu ključni nosioci u razvoju otvorenog i demokratskog društva, onda ti isti od kojih očekujemo ovu zaista važnu ulogu, treba da budu isključeni iz svih političkih dogovora i sporazuma. Treba im obezbijediti sigurnost, bez obzira ko bio predmet njihovog interesovanja

Ako u poslednje vrijeme mnogi poslenici javne riječi nastavak karijere vide u odnosima s javnošću, ako na svom radnom mjestu treba da strahuju da li će biti napadnuti a da počinioci nikada neće biti osuđeni, ako se ni u domovima ne mogu osjećati sigurno jer ko zna šta ih i ko ćeka da uništi njihovu imovinu zar 3. maj treba proslavljati?

Napomena: Zbog nepromijenjenog lošeg stanja kada je u pitanju novinarska branša u Crnoj Gori, ponavljamo saopštenje od prošle godine povodom Svjetskog dana medija. Do promjena nije došlo ni kada su u pitanju medijske slobode, te se i ove godine Crna Gora našla na 106. mjestu u redovnom godišnjem izvještaju Reportera bez granica.

Kristina Ćetković
Koordinatorka medijskog programa