LGBTIQ osobe treba da prihvate sebe i da grade stabilnu sliku o sebi nezavisno od mišljenja i reakcija društva, te da iskoriste resurse socijalne podrške koji postoje u društvu, da prijave nasilje, da se ne povlače pred nasilnicima i ne identifikuju s ulogom žrtve – smatra Vanja Rakočević, predsjednica Udruženja pedagoga Crne Gore. Dodaje da je suprotstavljanje nasilju dio njihove borbe za integritet ličnosti, kao i da njihova borba za dostojanstvo treba da bude transparentna kako bi nasilje dobilo javnu osudu.

 

Koliko je važno da pedagozi koji rade sa djecom i mladima budu upućeni u prava i teme koje se tiču LGBTIQ populacije?

Zadatak rada pedagoga je da svojim stručnim znanjem i savjetodavnim radom unapređuju vaspitno-obrazovni rad u ustanovi i pružaju stručnu pomoć učenicima, roditeljima i nastavnicima u vezi s pitanjima koja su od značaja za obrazovanje i vaspitanje. Kako bi svoj zadatak ostvarili, od pedagoga se očekuje da budu nosioci i/ili ključni akteri u kreiranju sigurnog i tolerantnog školskog okruženja za sve učenike, a da bi se to postiglo i da bi odgovorili na potrebe svih učenika, pedagog mora stalno da osavremenjuje profesionalna znanja i način rada. Konketno, u ovom slučaju, da kontinuirano radi na svom stručnom usavršavanju i proširivanju znanja i razumijevanja LGBTIQ osoba. Pedagog, ali i nastavnik, dužni su da stvaraju atmosferu prihvatanja u školi, a to mogu samo ako su dovoljno edukovani i senzibilisani za ovakve pojave. Uz to, pedagog treba da ima kompetencije da pruži podršku i roditeljima i učenicima kroz savjetodavni rad.

 

Kao pedagogica, razvili ste program obuke za nastavnike koji je akreditovan od Nacionalnog savjeta za obrazovanje, a tiče se nasilja i govora mržnje u realnom i virtuelnom svijetu. Koliko je nasilje prema LGBTIQ osobama često po Vašoj procjeni?

Ako uzmemo u obzir istraživanja koja su urađena u posljednjih 10 godina, vidimo da mladi u Crnoj Gori kao grupa iskazuju visok stepen homofobije i da nemaju dovoljno informacija o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. Tamo gdje postoji najmanje informacija i znanja, najveći je strah. Upravo zato mi koji radimo s djecom i mladima moramo im, na adekvatan način, približiti ovu temu.

Program stručnog usavršavanja „Uloga nastavnika/ca u prevenciji i borbi protiv nasilja i govora mržnje na internetu“ namijenjen je nastavnicima svih profila i stručnim saradnicima, bez obzira na to da li rade kao nastavnici predmetne ili razredne nastave. Program je realizovan u 19 srednjih i 11 osnovnih škola od 2014. godine. Koncipiran je tako da je jedan od ciljeva obuke da polaznici razumiju vezu između ljudskih prava i nasilja i govora mržnje. Kako su LGBT osobe jedne od tri najčešće mete govora mržnje, uključeni su i primjeri u vezi sa homo/bi/transfobičnim nasiljem, kroz koje se analiziraju različite forme nasilja na internetu i van njega, kao i njihove posljedice po žrtve i društvo. Cilj ovih aktivnosti je da zajednički istražimo uzroke ovih posljedica i moguće odgovore na nasilje i govor mržnje u školskom okruženju. Ukoliko nema odgovora od strane škola na ovakve vidove nasilja, ovo najčešće vodi u dalju povredu ljudskih prava: negativni stereotipi šire se kroz društvo, grupe postaju sve više marginalizovane i izolovane, konflikt i podjele rastu, kao i vrijeđanje ili prijetnje. U najgorim slučajevima, riječi i djela pretvaraju se u fizičko nasilje. Nažalost, dešavalo se da ovakvi primjeri, analizirani tokom obuke, ne nailaze na prave odgovore, što nas motiviše da još prilježnije nastavimo s ovim aktivnostima.

 

Šta bi savjetovali onima koji rade sa djecom i mladima a tiče se nasilja nad LGBTIQ osobama?

Zaposleni u školama moraju biti senzitivni za potrebe LGBTIQ populacije u adolescentnom periodu, jer oni tada prolaze kroz ozbiljna lična previranja na putu otkrivanja svog identiteta, a od nas koji radimo u školama moraju dobiti razumijevanje i podršku za proces kroz koji prolaze, kako bi iz njega izašli mentalno osnaženi. Ovo je važno, jer jedino tako će učenici imati slobodu da podijele svoja osjećanja s odraslim osobama.

Takođe, LGBTIQ mladima koji trpe nasilje i koji su uobičajeno meta uvrjedljivog izražavanja ili zlostavljanja moramo dati strategije kojima će se zaštititi. Potrebne su im vještine i znanja koje će im pomoći da se bave ovim problemom – na primjer, pozivajući na odgovornost odgovornu osobu, prijavljujući zlostavljanje, ohrabrujući druge da zauzmu stav, i tako dalje. S druge strane, ne smijemo zaboraviti da i mladi koji su počinili nasilje zahtijevaju sistematsku stručnu pomoć, kako bi razumjeli uzroke nasilnih obrazaca, ali i njihove posljedice.

 

Koji je Vaš savjet za pripadnike/ce LGBTIQ populacije a koji trpe nasilje?

Treba da prihvate sebe i da grade stabilnu sliku o sebi nezavisno od mišljenja i reakcija društva, što je težak zadatak koji zahtjeva mnogo ličnog rada. Treba da iskoriste resurse socijalne podrške koji postoje u društvu, da prijave nasilje, da se ne povlače pred nasilnicima i ne identifikuju s ulogom žrtve. Treba da shvate da je suprotstavljanje nasilju dio njihove borbe za integritet ličnosti. Oni sami i njihova borba za dostojanstvo treba da budu transparentni kako bi nasilje dobilo javnu osudu. Kada se nasilje dogodi, njega je potrebno prijaviti, jer u školi postoji Tim za suzbijanje svih oblika nasilja nad učenicima koji, pored preventivnih mjera, definiše i efikasne strategije za intervenciju u slučaju nasilja ili zlostavljanja LGBTIQ učenika, a zatim se obezbjeđuje zaštita i podrška za LGBTIQ učenike s iskustvom nasilja, one koji su svjedočili nasilju, ali i učenike koji su akteri ovog vida nasilja.

 

Kako da se u obrazovnim institucijama kreira atmosfera prihvatanja LGBTIQ osoba?

U preventivnom smislu, obrazovanje o ljudskim pravima i jačanje kompetencija za demokratsko društvo predstavlja moćan alat za kreiranje atmosfere prihvatanja LGBTIQ osoba. Ovakav pristup je neophodan na svim nivoima obrazovanja, jer pomaže ne samo u razvijanju znanja, vještina i stavova djece i mladih ljudi, već i razvijanju saosjećanja,  poštovanja za druge, prihvatanja različitosti. Da bi se u školama kreirala atmosfera prihvatanja LGBTIQ osoba, neophodno je svakodnevno raditi na stvaranju sigurnog okruženja za djecu i mlade u kome se odigrava proces učenja i usvajanja suštinskih vrijednosti ljudskih prava. U praksi, potrebno je sprovoditi programe za razvoj socio-emocionalnih vještina, kao i različite preventivne programe za otklanjanje predrasuda i suzbijanje nasilja. Naravno, potrebno je stalno podsjećati učenike na jednako dostojanstvo svih ljudi, da svi imaju pravo na bazično poštovanje kao ljudska bića, bez obzira na lična svojstva, konkretno, da su seksualna orijentacija i rodni identitet sastavni dio ličnosti svakog čovjeka i da ne smiju biti osnov za diskriminaciju i zloupotrebu. Poželjno je kreirati što više situacija u kojima će učenici dolaziti u kontakt s osobama iz LGBTIQ populacije kako bi razbijali predrasude, npr. aktivnosti poput žive biblioteke koje su se pokazale kao izuzetno korisne u suzbijanju predrasuda i razvoju empatije i prihvatanja. U stvaranju ovakvog okruženja učestvuju svi zaposleni u školi, ne samo stručni saradnici ili pojedini nastavnici.

Pored vannastavnih aktivnosti i preventivnih programa, potrebno je u nastavi realizovati predviđene teme koje se odnose na LGBT populaciju i koje za cilj imaju promociju nenasilja, tolerancije, prihvatanja. Iako ove teme često nazivamo kontroverzne teme, one su predviđene određenim sadržajima kroz predmetne programe u gimnazijama i srednjim stručnim školama: Biologija, Psihologija i Sociologija. Potrebno je i dodatno obučiti nastavnike koji ih predaju kako bi imali znanja i vještine da ih na adekvatan način obrađuju. Kroz nastavu, obradom ovih tema, na sistematski način učenicima se daje mogućnost da jačaju kritičko mišljenje, otvorenost i kulturu dijaloga, kao i dozvola da iskažu svoj stav, ali sve dok je on izražen na racionalnom nivou i potkrijepljen argumentima. I možda i najvažnije, neophodno je zastupati jasan stav da je nasilje koje je zasnovano na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu neprihvatljivo.

 

Kristina Ćetković

Tekst je nastao u okviru projekta „(Ne)Zaštićeni“ koji sprovodi NVO 35mm a finansira Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne moraju neophodno predstavljati mišljenja i stavove Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Tekst je objavljena na FOS media.