Intervju sa transformatorkom konflikta i razvojnom direktoricom Građanske alijanse Ajšom Hadžibegović u okviru projekta „Crna Gora bez mržnje“

Dugo godina ste prisutni u oblasti transformacije konflikta posebno kroz omladinski rad. Recite nam kako vidite sve češću pojavu govora mržnje na internetu?

Izuzetno me brine govor mržnje na internetu. Posebno jer je on samo manifestacija mržnje koja je prisutna. Možemo posmatrati govor mržnje na internetu kao odušak za one koji mrze i nasilni su ili su i sami izloženi mržnji i nasilju. Tada možemo optimistički smatrati da se online mržnja zato neće pretvoriti u druge nasilne akcije. Istovremeno, prisutnost govora mržnje na internetu stvara sliku o velikom prisustvu mržnje u društvu. Tada je apsolutno na mjestu pesimistički se zapitati šta li se tek dešava u svakodnevnom životu i u privatnim sferama, vezama, porodicama, kolektivima.

Međutim ono što je posebno problematično je što različita istraživanja među mladima pokazuju da mnogi ne shvataju da takve aktivnosti na internetu imaju negativne posljedice i da nisu bezopasne. Bojim se da efekat govora mržnje na interentu još nismo u potpunosti sagledali i da mu i ne pridajemo dovoljno pažnje kako bi se spriječile kobne posljedice kod osjetljivijih pojedinaca.

Bivša ste učenica Gimnazije „Slobodan Škerović“. Da li je govor mržnje postojao i dok ste Vi bili učenica ili je to pojava skorijeg datuma?

Postojala je mržnja. Velika. U to vrijeme ratnih devedestih, pitam se da li bi internet pomogao da raskrinkamo medijske manipulacije kojima je tada mržnja podsticana. I želim da vjerujem da bi. Jer i pored svih zloupotreba interneta, mislim da je to i dalje jedna velika prilika za unapređenje komunikacije, povećanje informisanosti i izgradnju mostova među ljudima.

Otkud govor mržnje i da li ga u Crnoj Gori ima sve više ili je on uobičajena pojava u svakome društvu?

Mislim da govora mržnje u tranzicionim društvima poput našeg ima više nego u drugim društvima jer postoji manjak građanske svijesti o odgovornosti za sopstvene postupke, kao i građanske hrabrosti da neke stvari nazovemo pravim imenom, osudimo ako su pogrešne i prijavimo. U tom smislu, kod nas tek osvešćujemo da je uloga svih nas kao građana i korisnika interneta da govor mržnje kao i sve druge pojave koje nam se ne sviđaju prijavimo i ukažemo odgovornima na njihovo postojanje. Dakle, problematična je i naša tendencija da se žalimo i očekujemo da je sve savršeno, a da se ne moramo potruditi i sami doprinijeti da tako stvarno i bude.

Da li se u Crnoj Gori dovoljno bavimo ovom temom, prije svega mislim na institucije, organizacije ali takođe i pojedince/ke?

Poražavajuće je da i u onim rijetkim situacijama kada žrtve i odgovorni pojedinci ipak prijave govor mržnje – dočeka ih ćutnja. A imamo činjenicu da prijavljeni govor mržnje naše institucije ne procesuiraju uopšte ili ne procesuiraju kao govor mržnje – krivično djelo, već kao lakši prekršaj. To dovoljno govori o tome kakav odnos kao društvo imamo prema važnosti ove teme. Mislim da bi morali biti proaktivniji i jasno postaviti standarde oko neprihvatljivog ponašanja u praksi, a ne samo na papiru. Društvu koje pretenduje da ima funkcionalne institucije, da poštuje Ustav i nediskriminatorno primjenjuje zakone – to mora biti prioritet. Da svaki građanin zna da je jednako zaštićen pred zakonom, između ostalog i od govora mržnje i napada inspirisanih mržnjom. To nažalost za mnoge pripadnike manjina i marginalizovanih grupa još uvijek nije tako.

Kako Vi reagujete na ovaj problem, kao transformatorka konflikta ali i kao pojedinka?

Prvenstveno pokušavam svojim primjerom da pokažem da se interakcije u raličitim problematičnim situacijama mogu riješavati na nenasilan način. Takođe, ukazujem drugima na ono što vidim kao problematično ponašanje, kad god to ima smisla – odnosno kad ta osoba može funkcionalno da čuje i razmisli o rečenom. Smatram da je uloga svih nas i da informišemo i svojim postupcima edukujemo druge – jer neki ljudi jednostavno nisu svjesni ili ne uviđaju u kojoj mjeri su njihove akcije štetne.

Šta je Vaša preporuka mladima kako da se zaštite od govora mržnje ali i nasilja na Internetu?

Da se bore za bolji svijet koji žele da žive i ne čekaju da im ga neko drugi takvim napravi. I da ne ćute.

Razgovarala: Kristina Ćetković

Napomena: Projekat „Crna Gora bez mržnje“ je prepoznat i finansiran od strane Direktorata za mlade – Ministarstva sporta kao relevantan za ostvarivanje Godišnjeg plana Nacionalne strategije za mlade za 2017. godinu i sprovodi ga NVO „35mm“ u saradnji sa Volonterskim klubom Gimnazije „Slobodan Škerović“ iz Podgorice. Smatramo da će pomenutim projektom partnerske organizacije doprinijeti edukaciji i osnaživanju mladih da pokažu inicijativu i prihvataju različitosti.