Kao jedna od zemalja koja je na putu pristupanja Evropskoj uniji, Crna Gora je na sebe preuzela značajne obaveze u oblastima vladavine prava, društvenih reformi, ljudskih prava, zaštite životne sredine i sl. Sve ove kategorije, zajedno i pojedinačno, čine temelje na kojima počiva porodica evropskih naroda – Evropska unija. Od svih njih, za mene lično je najznačajnija oblast poštovanja ljudskih prava, jer upravo ljudska prava čine srž demokratskog društva i svih njegovih principa. Ukoliko ne postoji uzajamno uvažavanje i prihvatanje različitosti među ljudima, ne može ni da postoji demokratski napredak društva kao takvog.Kada se u Crnoj Gori govori o ljudskim pravima, primarno se misli na manjinske grupacije i poštovanje njihovih ljudskih prava. A kada se govori o manjinama u Crnoj Gori i ugroženosti ljudskih prava, neizostavno je pomenuti one zajednice koje zaista trpe najveći stepen obespravljenosti i sveukupne diskriminacije – LGBTIQ osobe, osobe sa invaliditetom i Rome. Na žalost, iz godine u godinu se bilježi spor napredak u oblasti zaštite i poštovanja ljudskih prava ovih zajednica, te veliki problemi sa kojima se one suočavaju.

Kao gej muškarac i aktivista u nevladinoj organizaciji LGBT Forum Progres, želim da stavim fokus na ljudska prava LGBTIQ zajednice, jer istoj i pripadam i za istu se svakodnevno borim i zalažem. Kao što sam već i konstatovao, napredak u oblasti ljudskih prava LGBTIQ osoba je spor i iziskuje veliki napor, ali napredak postoji. Tako, na primjer, u javnom i političkom diskursu LGBTIQ osobe „nisu postojale“ i bili smo nešto „poremećeno“ i „nenormalno“ u svijesti naroda; dok danas predstavnici LGBTIQ zajednice jasno i glasno govore o našim problemima i realnosti u kojoj živimo. Dok smo prije deceniju trpjeli nasilje od strane onih koji treba da nas štite, danas je policija upravo jedan od najvećih saveznika LGBTIQ pokreta u Crnoj Gori.

Od 2008. do 2018. napredak je toliki da danas Crna Gora ima jak zakonodavni okvir u oblasti zaštite ljudskih prava LGBTIQ osoba, na sebe je preuzela jasne obaveze za dalje poboljšanje kvaliteta života LGBTIQ zajednice; a čak je i predsjednik Vlade uputio jasnu i nedvosmislenu podršku, tokom sastanka sa predstavnicima LGBT Forum Progresa u 2017. godini.

Sve ovo me dovodi do jednog veoma važnog momenta za Crnu Goru, a slobodno mogu da kažem i donekle istorijskog. Taj momenat predstavlja kreiranje i očekivano usvajanje Zakona o životnom partnerstvu, koji će po prvi put da prepozna prava istopolnih parova u Crnoj Gori i ista nedvosmisleno zaštiti. Ovaj Zakon je jedna od obaveza koju je Crna Gora na sebe preuzela kroz donošenje Strategije o unapređenju kvaliteta života LGBT osoba u Crnoj Gori za period 2013-2018.

U periodu od pet godina, koliko je Strategija obuhvatila, urađeno je dosta u oblasti reforme zakonodavnog okvira i izgradnje kapaciteta pojedinačnih institucija za rad sa LGBTIQ zajednicom. Moram da naglasim da su ovi napori primarno rezultat djelovanja organizacija civilnog društva, među kojima itekako LGBT Forum Progresa, LGBTIQ Socijalnog Centra i drugih partnera. Poslednji korak u reformi zakonodavstva, prema ovoj Strategiji, jeste upravo usvajanje Zakona o životnom partnerstvu. Resorno ministarstvo je oformilo radnu grupu, kreiran je tekst Zakona, obavljene su javne rasprave; a sada svi strpljivo čekamo da ovaj Zakon prođe kroz sve neophodne odbore u Vladi i Skupštini, kako bi se konačno do kraja godine našao pred našim poslanicima na razmatranje.

Pitanje koje se sada postavlja jeste – šta ovaj Zakon znači za svakodnevni život LGBTIQ osoba i šta on znači za mene lično?

Što se cjelokupne LGBTIQ zajednice tiče, odnosno istopolnih parova u Crnoj Gori, ranije sam istakao da će ovaj Zakon po prvi put da uspostavi okvir pravnog prepoznavanja ljudskih prava istopolnih partnera u Crnoj Gori. Ovaj pravni okvir je daleko od idealnog i daleko od onoga što su postojeći pravni okviri u Zapadnioj Evropi, ali za crnogorske prilike predstavlja značajan iskorak naprijed. Kroz ovakav Zakon se stvara temelj za dalje unapređenje kvaliteta života i zaštitu ljudskih prava LGBTIQ osoba u Crnoj Gori, tako da je on svakako značajan momenat u tom procesu.

Što se mene lično tiče, moram da istaknem da sam izrazito srećan što ću konačno u svojoj voljenoj Crnoj Gori moći da „stanem na ludi kamen“ – iako naravno registrovano partnerstvo nije ni blizu onome što je građanski brak. Ali, činjenica da moj partner i ja sada možemo da budemo prepoznati u očima zakona je itekako ohrabrujuća i ispunjava me nadom i optimizmom da su promjene u Crnoj Gori itekako moguće.

Isto tako, moram da se osvrnem i na to da će svima koji odluče da registruju svoje partnerstvo biti potrebna velika hrabrost i snaga volje, jer će upravo taj važan čin u našim životima istovremeno da nas stavi u situaciju da moramo da budemo autovani na institucionalnom i javnom nivou. Za mene to neće biti problem, jer sam već više od godinu autovan crnogorskoj i široj javnosti, što važi i za mog partnera, ali strahujem da će to biti preveliki pritisak i rizik za druge istopolne parove. Ali, da ne trčim pred rudu, želim da ostavim ove brige za dan nakon usvajanja ovog Zakona, kada počinje jedna nova bitka za zaštitu i poštovanje ljudskih prava LGBTIQ osoba u Crnoj Gori.

http://www.vijesti.me/vijesti/barac-prije-deceniju-smo-trpjeli-nasilje-od-onih-koji-treba-da-nas-stite-danas-je-policija-jedan-od-najvecih-saveznika-lgbtiq-pokreta-u-cg-1001635

http://www.rtcg.me/vijesti/drustvo/212698/bez-prihvatanja-razlicitosti-nema-napretka.html

John M. Barac
Izvršni direktor LGBT Forum Progresa
Aktivista za ljudska prava

Tekst je nastao u okviru projekta „(Ne)Zastupljeni u medijima“, koje medijske organizacije – 35mm i SAFRA (Radio KRŠ), sprovode u Crnoj Gori sa ciljem poboljšanja vidljivosti marginalizovanih grupa. Projekat je finansiran od ambasade Australije u Beogradu. Za sadržaj teksta isključivo je odgovoran autor/ka i on ni na koji način ne odražava stavove donatora i organizacija koje sprovode projekat.