35mm Admin – Страна 3

Želim da budem otac kakav je moj tata bio meni

12. November 2019.

Vuk Adžić je trans muškarac koji je nedavno kršten u Sabornom hramu Hristovog vaskrenja u Podgorici. Interesovalo me zašto su mu crkva i vjera toliko bitni s obzirom da smo od predstavnika Mitropolije crnogorsko primorske poslednjih godina mogli čuti ne tako blage riječi za pripadnike LGBTIQ zajednice, te čak i govor mržnje. Odgovorio je da se u crkvi osjeća bezbjedno.

„Vjera me izvukla iz mnogih stvari. Vjera me izvukla iz stanja u kojem sam sebi želio da oduzmem život. Osjećam jaku vjeru u sebi i mogu za sebe reći da sam veliki vjernik“ – govori Vuk koji se u dokumentima još uvijek zove Milena s obzirom da nije prošao kroz čitav proces tranzicije koja podrazumijeva i sterilizaciju.

Kaže da bi o ovoj temi mogao da priča satima ali da je bitno da mu vjera daje snagu i održava ga u životu i tjera da ide naprijed. Ne prija mu kada predstavnici crkve govore loše riječi o zajednici kojoj Vuk pripada. Smatra da bi posebno oni trebalo da imaju razumijevanja za sve ljude koje ispovijedaju i vode – bez obzira na njihovu seksualnu ili rodnu orijentaciju.

Osim situacije u kojoj je rastrzan između vjerske i LGBTIQ zajednice, ono što mu teško pada jeste i saznanje da neće moći da ima svoje biološko dijete. Ne zbog obavezne sterilizacije u toku tranzicije, već ranijih zdravstvenih problema. Žao mu je što neće moći da podiže dijete od svoje krvi i mesa, poput njegovo oca. To ga neće obeshrabriti da jednoga dana, ukoliko se odluči da postane otac, usvoji dijete.

„Pružiću tom djetetu svu ljubav koju imam i koju ono zaslužuje. Baš kao što je i meni moj otac pružio sve na svijetu. Volio bih najviše u životu da postanem roditelj kakav je moj tata bio prema meni“ – otkriva Vuk temu o kojoj mnogi ne razmišljaju ili ne žele da govore jer im je bolna.

Njegova bolna tema je često prebacivanje trans zajednici zbog operacija koje su plaćene iz budžeta i prozivanje da bi za taj novac moglo da se liječi neko dijete.

„Ovo nije moj hir. Ja sam ovako rođen. I plaćam porez kao mnogi u Crnoj Gori. Za oboje kod nas postoje različiti fondovi. Ne volim da čujem takve prozivke, posebno iz ličnih razloga. Kada sam se ošišao, kosu sam donirao za djecu oboljelu od karcinoma“ – objašnjava ono što mu leži na srcu.

Nastavili smo razgovor pričom o njegovim roditeljima, prije svega njegovom ocu koji je za njega bio heroj. Kaže da je radio sve što i njegov otac, trudio se da bude njegova kopija.

„Sa njim sam naučio da živim i poštujem život. Sa tim čovjekom sam prošao i najgore i najbolje momente. Iako su moji roditelji uvijek bili zajedno i nikada se nisu posvađali pred nama, postojala je negdje jasna podjela čiji je koje dijete. Moj brat je bio privržen majci a ja sam bio tatina beba“ – govori o porodničnim odnosima koji su po njegovom sjećanju bili idilični sve dok je otac bio živ.

Kaže da je uvijek znao da ocu može sve da ispriča i da će uvijek naći rješenje. Ipak, nije mogao dugo da uživa u ulozi sina jer je njegov otac preminuo kada je Vuk imao 17 godina. Otkriva da je tek sada, nakon par godina, priznao sebi da njegovog oca više nema. Tome je doprinio i napad na Mateševu u kome je Vuk pretučen od strane trojice muškaraca na pragu porodične kuće.

„Ja sam na Mateševo pošao jer tamo mogu da oživim sjećanja na oca. Mjesece koje smo nas dvojica provodili tamo – gdje me je učio kako da živim, popravim kamion, ispečem hljeb i slično. Imao sam osjećaj da tamo mogu da ga vratim i oživim sjećanja na njega. Onda su se pojavila tri manijaka koja su mi srušila sliku i ubijedili me da vrijeme i oca ne mogu da vratim“ – pravi Vuk u razgovoru spojnice sa ocem i Mateševom u kom je pretučen.

Prisjećajući se kaže da možda nekada nije bio dobar sin svome ocu. Da mu nije pružio kao sin ono što je on dobio od njega. Zna da se njegov otac uvijek borio za svoju djecu, te da mu je srce puklo jer nije mogao da im pruži sve što je želio.

Godine koje su uslijedile bile su teške jer dugo nije mogao da se pomiri sa činjenicom da njegovog oslonca i najveće podrške u životu nema. Od oca je imao podršku i za proces tranzicije iako je mislio da će to teško primiti.

„Prvo sam otišao kod majke i rekao joj da osjećam da sam momak a ne djevojka. Ona je počela tada da me ubjeđuje da to nije istina i da sam jedina u Crnoj Gori koja se tako osjeća. Nakon toga sam otišao kod oca koji je u razgovoru morao da izvlači riječi iz mene. Kada sam mu konačno rekao da se osjećam kao muškarac i da želim da prilagodim svoj pol prihvatio je to. Ono što je vidio kao problem, i bio je u pravu, bilo je prihvatanje društva moje želje da budem ono što osjećam da jesam – muškarac“ – govori Vuk o svom autovanju roditeljima.

Nakon tog razgovora njihov odnos je nastavio da se razvija kao i do tada. Oni koji nisu razumjeli Vukovu potrebu za prilagođavanjem pola svom rodnom identitetu bili su majka i brat. Zbog nasilja koje je trpio potražio je smještaj u Skloništu NVO LGBT Forum Progresa koje finansira Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, i u kojem je od decembra prošle godine.

Sada je aktivista za trans prava i pojavljuje se u medijima jer smatra da samo aktivnom i vidljivom borbom može ohrabriti zajednicu i osobe koje osjećaju da njihov fizički pol ne odgovora njihovom rodnom identitetu. Ne smatra da je njegovo pojavljivanje u medijima doprinijelo nasilju nad njim.

„Momci koji su me tukli znali su da sam rođen kao djevojčica. Ja sam na Mateševu, od kada znam za sebe, boravio makar tri mjeseca tokom ljeta. Taj dan sam nakratko svratio u jedna lokal i osjetio poglede koji nisu bili dobronamjerni, kao i komentare. Okrenuo sam se prema prisutnima i poželio da prokomentarišem. Sjetio sam se tate i odustao od toga. Kada sam se vratio kući zaspao sam“ – priča detalje iz dana kada je pretučen.

Ono što ga danas boli, nisu rane koje zarastaju, već saznanje da su se momci o svojim namjerama hvalili i sprdali pred prisutnima u kafani ali da niko od njih nije ni na koji način reagovao. Još uvijek ne može da vjeruje koliko su građani tolerantni na nasilje i koliko ne žele da spriječe napade nad LGBTIQ osobama.

Da savlada strah sa kojim živi nakon napada Vuk se svakodnevno bori. Nije velika podrška koju ima ali to ga ne obeshrabruje jer tu su aktivisti organizacija NVO LGBT Forum Progres i SOGI, čiji je Vuk član. Nije kako kaže samo član organizacija, osjeća se i članom oorodice kojoj pripada po svojoj rodnoj orijentaciji. Navodi da su mu velika podrška i psiholozi i psihijatri koje posjećuje.

Kristina Ćetković

Tekst je nastao u okviru projekta „(Ne)Zaštićeni“ koji sprovodi NVO 35mm a finansira Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne moraju neophodno predstavljati mišljenja i stavove Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Tekst je objavljen u dnevnom listu Pobjeda.

ILEGALNO ORUŽJE U CRNOJ GORI: Švercere automatskih pušaka ne šalju u zatvor

11. November 2019.

35mm Admin 0 Komentara

Uprava policije je u prošloj godini podnijela je krivične prijave za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija protiv ukupno 322 osobe. Iako Krivični zakonik za nedozvoljeno držanje oružja propisuje zatvorsku kaznu od šest mjeseci do pet godina, sudovi u Crnoj Gori najčešće izriču uslovne i kazne rada u javnom interesu, čak i za švercere ilegalnog naoružanja.

To su podaci do kojih su došli studenti novinarstva Fakulteta političkih nauka (FPN) u okviru projekta „DO – Investigative journalism, DISCOVER – Media literacy”, koji je dijelom finansirala Ambasada SAD, a sprovele su ga NVO 35mm, LUPA, FPN i Sindikat medija. Stavovi iznijeti u tekstu ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD-a.

Da sudovi u Crnoj Gori preblago kažnjavaju za nedozvoljeno držanje oružja, pa čak i za distribuciju ilegalnog naoružanja pokazuju i objavljene presude. Tako je u januaru ove godine sudija u Osnovnom sudu u Podgorici zbog prodaje automatske puške (kalašnjikova) okrivljenog kaznio radom u javnom interesu od 180 časova, nakon sporazuma sa tužiocem. U istom mjesecu, osoba koja je napravila improvizovanu eksplozivnu napravu (bombu) sa plastičnim eksplozivom u podgoričkom sudu kažnjena je četiri mjeseca zatvora. Takođe, postoje i presude protiv lica koja su studenti zbog nelegalnog nošenja oružja.

Crna Gora je po broju oružja koji posjeduju građani, legalno i nelegalno, na trećem mjestu u svijetu, a prva u Evropi, pokazalo je istraživanje Instituta za međunarodne i razvojne studije u Ženevi. Prema istraživanju, Crna Gora sa 626 hiljada stanovnika ima procijenjenih 245 hiljada komada oružja kod civila. Od toga je registrovano 103.536, a neregistrovano 141.464 komada oružja. U prethodne tri godine, koliko traje zajednička kampanja „Poštuj život, vrati oružje“, koju sporovode Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS), United Nations Development Programme (UNDP ) i Centar za demokratsku tranziciju (CDT), uz finansijsku podršku EU i Ambasade SR Njemačke, je do sada ukupno uništeno 4.412 komada vatrenog oružja i 900 komada djelova oružja.
Međutim, obračuni kriminalnih klanova i policijske akcije pokazatelj su da kod građana još postoji velika količina nelegalnog naoružanja.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova kažu da je upravo najveći problem što je čak 100 odsto kriminalnih radnji izvršeno nelegalnim oružjem i da kriminalci nikada ne bi koristili oružje koje ima fabrički broj.
A da je do oružja lako doći govori podatak da se sredinom prošle godine na jednoj od stranica na kojoj se prodaje roba iz svih krajeva Crne Gore pojavio i oglas o prodaji heklera. Uz oglas je postavljeno i nekoliko fotografija ovog oružja sklopljenog i rasklopljenog. Prodavac je oglas objavio pod imenom i prezimenom, a za informacije i pregovaranje oko prodaje zainteresovane je pozvao da mu se obrate privatnom porukom. Međutim, ovo nije prvi slučaj onlajn prodaje oružja. Uvijek je u pitanju nelegalno oružje, upravo ono iz kakvog se počine maltene sva krivična djela, posebno ubistva.

Na fejsbuk stranicama, ali i u internet oglasima moguće je naći različite puške koje koštaju od nekoliko desetina do više stotina eura, ali i pištolje čija cijena se kreće od 200 eura.

Do sada nije poznato da li nadležni organi provjeravaju ove oglase i internet stranice, niti da li je zbog ovakvog načina prodaje nelegalnog oružja privedeno neko lice, kao ni da li je oduzet bilo koji predmet. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova nijesmo dobili odgovor na ovo pitanje.
Kriminolog Velimir Rakočević kazao je ranije da je prodavcima moguće ući u trag ukoliko je oglas objavljen sa naloga iz Crne Gore.
“Međutim, najčešće, da ne bi bili otkriveni, prodavci koriste naloge iz inostranstva, kada je našim službama potrebna pomoć drugih zemalja i istraga se tako uvijek uspori. Takođe, veoma često se koriste i lažni nalozi kako bi se zavarao trag”, dodaje Rakočević. Bivši ministar unutrašnjih poslova i sadašnji poslanik Goran Danilović rekao je ranije medijima da je problem i to što kod nas postoji crno tržište nelegalnog naoružanja.
“Postoje bunkeri i skladišta u pojedinim djelovima Crne Gore, gdje se drže velike količine oružja, gdje se očigledno drži i oružje koje je moglo doći samo iz vojnih magacina. Prosto treba jedna ozbiljna i kompetentna akcija da se Crna Gora očisti od nelegalnog naoružanja.”, rekao je Danilović. Dodao je da je „velika muka što granična policija ne radi svoj posao i što kriminalistika ne radi svoj posao“.
“Nabaviti naoružanje na crnom tržištu podjednako je teško kao kupiti i kutiju švercovanih cigareta. Neko omogućava da ta nelegalna količina naoružanja prolazi kroz Crnu Goru. Vjerovatno je kod nas najveća količina nelegalnog naoružanja po glavi stanovnika u Evropi, a rat je bio u susjednim zemljama. Šta to znači, da uz te akcije međunarodnog karaktera, koje se uvijek dobro plate – „Poštuj život, vrati oružje“ istovremeno cvjeta trgovina nelegalnim naoružanjem, koje se nabavlja vrlo jeftino.”, kazao je Danilović u junu prošle godine.

“Niko mi ne garantuje da će uništiti oružje”

Za potrebe ovog istraživanja razgovarano je i sa osobom koja je otkrila da posjeduje ilegalno oružje, a koja ga nije prijavila policiji. Na pitanje zašto nije predao oružje tokom kampanje “Poštuj život, vrati oružje”, zaštićeni izvor je istakao da nema povjerenje u sistem.

“Crnogorci su po oružju prepoznatljivi od davnina. Ne može da prođe nijedno slavlje, a da se ne zapuca. Pa kako će ljudi znati da se nešto lijepo desilo, ako ne tako? Ne želim da im predam nešto što je moje. I ko mi garantuje da će stvarno uništiti oružje. Sigurno su smislili način kako da se obezbijede. Nijedna kampanja nije pokrenuta a da neko od njih nije imao koristi, pa je sigurno tako i sada”, rekao je izvor, čiji identitet neće biti objavljen.

Koordinirane mjere nužne

U skladu sa smjernicama i odlukama datim u međunarodnim i nacionalnim dokumentima, u borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma, nameće se potreba djelotvornog i koordiniranog preduzimanja mjera i aktivnosti u cilju suzbijanja nezakonite proizvodnje, nabavke, posjedovanja, trgovine i krijumčarenja malokalibarskog i lakog oružja i municije, kao i svih drugih zloupotreba i negativnih pojava.
Strategija za suzbijanje nedozvoljenog posjedovanja, zloupotrebe i trgovine, malokalibarskim i lakim oružjem i municijom od 2019. do 2025. godine ima za cilj da izgradi efikasni sistem kontrole malog i lakog oružja i municije u svim njegovim segmentima. Primarni cilj je, kako navode iz MUP-a, da se do 2023. godine osigura da zakonodavstvo o kontroli naoružanja bude uspostavljeno i u potpunosti usklađeno sa regionalnim okvirom Evropske unije i drugim relevantnim međunarodnim obavezama I standardizovano širom regiona. Procjenjuje se da je velika količina oružja još u nelegalnom posjedu građana i da je njihovo prisustvo najvidljivije u slučajevima slavljeničkog pucanja, koje se I dalje prihvata I toleriše, stoji u Strategiji.

Baza javno dostupnih presuda za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija Osnovnog suda u Podgorici tokom 2019. godine:

Baza presuda za oruzje

Autori: Katarina Kovačević, Teodora Krivokapić i Anđela Micić

Bez medijske pismenosti nema građana koji kritički razmišljaju

31. October 2019.

35mm Admin 0 Komentara

Medijska pismenost predstavlja ideju zaštite medijskih potrošača od manipulacije medija, kao i osnaživanje građana da kritički razmišljaju, te je neophodna za očuvanje demokratije jednog društva, neki su od zaključaka Javne tribine „Lična karta naše medijske pismenosti – građanin/ka Crne Gore u 21. vijeku“, koja je realizovana juče na Fakultetu političkih nauka u organizaciji pomenutog fakulteta i nevladinih organizacija „35mm“ i CDT, kao i platforme rakrinkavanje.me.

Događaj je organizovan u znak obilježavanja Svjetske nedjelje medijske pismenosti i informisanja. Na jednom mjestu okupili su se predstavnici institucija, međunarodnih i nevladinih organizacija, medija i akademske zajednice koji su podijelili znanje i iskustva na temu medijske pismenosti.

U uvodnom obraćanju, dekan Fakulteta političkih nauka, prof. dr Milan Marković napomenuo je da je ovo prvi ali ne i poslednji događaj u znak obilježavanja i promocije važnosti medijske pismenosti i informisanja.

„Fakultet političkih nauka sa svoje strane se obavezuje da će i dalje kroz nastavni plan i program raditi na edukaciji, ali i povećanju stepena medijske pismenosti budućih novinara.“ – kazao je dekan.

Tokom javnog časa, doc. dr Ilija Tomanić Trivundža objasnio je ideju medijske pismenosti i važnosti prava građana na istinitu i tačnu informaciju.

„Medijska pismenost jeste emancipacija građana da kritički razmišljaju. Medijska pismenost predstavlja set vještina koje pomažu građanima da uživaju svoja prava s toga ona stavlja u fokus pojedinca“ – rekao je gostujući profesor iz Slovenije.

Izvršni direktor NVO „35mm“ Darko Ivanović naglasio je da medijska i informatička pismenost idu zajedno, te da u njima leži budućnost građana i demokratije.

„Medijski i informatički pismen građanin uzima život i sudbinu u svoje ruke“ – istakao je Ivanović.

Rukovoditeljka studijskog programa Medijske studije i novinarstvo, prof. dr Nataša Ružić govorila je o upozorenju međunarodnih organizacija da se građani moraju odbraniti od informacijskih poremećaja, kao i benefitima medijske pismenosti.

„Benefiti medijske pismenosti su višestruki. Kroz proces medijskog opismenjavanja društvo dobija kvalitetno informisane građane koji razumiju svoja prava u pogledu slobode izražavanja i komuniciranja. Osim toga, medijski pismeni građani poštuju prava drugih i ne podliježu predrasudama i stereotipima u pogledu drugih nacionalnosti i konfesija“ – zaključila je ona.

Urednica redakcije Društvo dnevnih novina DAN, Milica Krgović saglasna je da medijska pismenost ide uz informatičku.

„Od medijske pismenosti zavisi da li ćemo mi koristiti medije ili oni nas“ – naglasila je Krgović.

Savjetnica iz Direktorata za medije Ministarstva kulture, Miljana Lalović podsjetila je da je u toku izmjena nekoliko zakona koji se tiču medija i naglasila da bez građana koji kritički razmišljaju ne možemo govoriti o demokratiji.

„Posebno je važno zaštiti djecu i mlade od štetnog uticaja medija pa medijsku pismenost treba uvesti obavezno u obrazovanje“ – zaključila je ona.

Potpredsjednica Sindikata medija Crne Gore i dugogodišnja novinarka, Nevenka Ćirović smatra da je medijska pismenost neophodna jer građani postaju oruđe kojim se manipuliše.

„Ne postoji crnogorski medij koji je svijetli primjer medijske pismenosti jer su svi postali dio hibridnog rata. S toga novinari postaju pojedinci koji moraju tome da se odupru“ – navodi Ćirović i dodaje da medijska pismenost predstavlja temelj za stvaranje kritičke javnosti.

Urednik Drugog programa Televizije Crne Gore, Sabrija Vulić kazao je da uticaj medija na živote građana iziskuje potrebu razumijevanja medijskih sadržaja. On je opomenuo medijske konzumente da budu pažljivi kada je u pitanju izbor izvora informisanja.

„Sa medijskom pismenošću treba krenuti od škole, prvo od nastavnika pa zatim preko učenika“ – smatra on.

Izvršna direktorica Instituta za medije, Olivera Nikolić podsjetila je da u savremenom društvu mediji dominiraju i kreiraju realnost.

„Veliki dio odgovornosti je na nama jer i mi učestvujemo u informisanju putem društvenih mreža. Važno je građanima omogućiti vještine i znanja potrebne za konzumiranje medija. Potreban je jači odgovor cjelokupnog sistema da medijska pismenost bude zastupljena u svakodnevnom životu“ – zaključila je Nikolić.

Koordinatorka za komunikacije UNICEF-a, Jelena Perović smatra da digitalno doba donosi nove šanse za razvoj djece ali isto tako i prijetnje.

„Djeca moraju naučiti kako da koriste medije. I kako kaže kampanja UNICEF-a medijska pismenost je za svako dijete“ – naglasila je predstavnica UNICEF-a.

Predstavnica NVO Forum MNE, Jelena Fuštić smatra da živimo u vremenu kada je najlakše doći do informacije ali je najteže doći do prave i tačne informacije.

„Treba raditi na osnaživanju mladih da pronađu prave i tačne informacije i na osnovu njih kritički razmišljaju i donose odluke“ – rekla je ona.

I programska asistentkinja ADP ZID Milena Šćepanović smatra da su mladi izuzetno važan akter u informisanju.

„Mladima treba pružiti prave i istinite informacije. Uloga medija je velika i utiče izuzetno na mlade“ – kazale je Šćepanović.

Srđan Perić iz organizacije KOD naglasio je da građani treba da stvore sopstvene kanale komunikacije.

„Samo ona zajednica koja baštini znanje može biti funkcionalna. Instucionalizovana informacija služi samo stavljanju lisica građanima“ – smatra predstavnik KOD-a.

Organizatori planiraju da poruke sa događaja budu pretočene u smjernice za dalje djelovanje Crne Gore na planu medijske pismenosti, kao i da se naša država nađe na mapi zemalja koje obilježavaju Svjetsku nedjelju medijske pismenosti i informisanja.

CRNO ZLATO: Crnogorsku naftu traži firma optužena za korupciju u tri zemlje

20. October 2019.

35mm Admin 0 Komentara

Italijanska kompanija „Eni“, koja je dio konzorcijuma koji je 2016. godine od Vlade Crne Gore dobio koncesiju za istraživanje nafte i gasa u crnogorskom podmorju, godinama je pominjana u korupcionaškim aferama u čak tri zemlje – Nigeriji, Kongu i Alžiru.

To su podaci do kojih su došli mladi novinari/studenti FPN-a u okviru projekta „DO – Investigative journalism, DISCOVER – Media literacy” koji je dijelom finansirala Ambasada SAD u Podgorici a sprovele su ga NVO 35mm, LUPA, Fakultet političkih nauka i Sindikat medija. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su izneseni u ovom tekstu su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt departmenta/Vlade SAD.

Zbog korupcionaškog slučaja u Nigeriji kompaniji “Eni” se sudi i u italijanskom Milanu. U novembru prošle godine BBC je prenio da sud u Milanu razmatra optužbe za korupciju protiv kompanija Eni i Shell u kontroverznom naftnom ugovoru koji je vodio ka tome da Nigerija izgubi čak šest milijardi dolara. Ove kompanije su optužene da su znale da će novac koji su platili Nigeriji biti korišćen kao mito. Cio posao je obavljen preko sada bivšeg nigerijskog ministra za naftu Dana Etetea, kojeg je sud u Francuskoj proglasio krivim za pranje novca. Istragom je utvrđeno da je koristio ilegalne fondove da kupi gliser i zamak u toj zemlji, a istražitelji su tvrdili i da posjeduje toliku količinu novčanica od 100 dolara, da kad se izvagaju teže pet tona.

Prema navodima BBC-ja, kompanije Eni i Shell su željele da obezbijede prava na razvoj naftnog bloka OPL 245 u Nigeriji zbog njegove procijenjene vrijednosti od devet milijardi barela nafte. Milanski sud je ispitivao način na koji je bivši ministar Etete dodijelio vlasništvo nad OPL 245 kompaniji Malabu, koju je tajno kontrolisao. Etete je još 1998. godine dodijelio naftno polje kompaniji koja se zvala Malabu Oil and Gas koju je, kako se kasnije pokazalo, on kontrolisao. Kada su prava na polje konačno prodata 2011. godine kompaniji Eni i Sell sve uplate su išle kroz budžet Nigerije, međutim 1.1 milijarda dolara je tada bila uplaćena na račun Malabua, veliki dio putem banaka u Londonu.

Upravo kompanije Shell i Eni su optužene da su znale da će se jedna milijarda dolara, koju su platili, koristiti kao mito. Obje kompanije su negirale krivicu. Rojters je ranije prenio i da su zvaničnici italijanske kompanije Eni bili pod istragom milanskih tužilaca i zbog navodne korupcije u Kongu. Tužioci su zahtjevali da im se predaju dokumenta poslova u Kongu u periodu od 2009. do 2014. godine. Pod istragom je i sporazum koji su potpisali predstavnici firme, koja pripada kompaniji Eni u Kongu sa ministrom ugljovodonika te zemlje između 2013. i 2015 godine, koji se odnosi na dozvolu za eksploataciju i proizvodnju nafte i izbor partnera u toj afričkoj zemlji. Izvori navode da tužioci istražuju da li taj sporazum krije mito namjenjen javim funkcionerima Konga.

“Eni nema ništa sa navodnim optužbama za krivična djela koja se tiču operacija koje su objekat istrage”, saopštili su ranije za Rojters iz kompanije Eni.

I švedski medij “The local” u septembru prošle godine bavio se kontroverznim poslovawem naftne kompanije iz Italije. Objavio je tada da je sud u Italiji, nakon nekoliko godina suđenja, oslobodio kompaniju “Eni” i njenog bivšeg izvršnog direktora Paola Skaronija za davanje mita u Alžiru.

Osuđeni u Alžiru

Sa druge strane sud u Alžiru je još 2016. godine zbog tog slučaja osudio osam osoba na period do šest godina zatvora. Italijanski sud, prema švedskom mediju, obrazložio je svoju odluku navodima da Skeroni ne može da bude kriv za rad te kompanije u Alžiru, preko poslovnice Saipem.

Firma “Eni”, Scaroni i poslovnica Saipem su tri godine čekali presudu u Italiji zbog isplate mita od 197 miliona eura za alžirske zvaničnike između 2007. i 2010. godine, kako bi u toj zemlji osvojili ugovore, koji su im omogućili vlasništvo nad više od sedam naftnih polja u Alžiru. Zaključeno je da je plaćanje mita pomoglo poslovnici Saipem da osvoji ugovore vrednosti od osam milijardi eura.

Sud je zbog tog slučaja odredio presudom isplatu novčane kazne od 400.000 eura, kao i zatvor od četri godine i devet mjeseci za bivšeg šefa poslovnice Pietra Talija. Sud je takođe naredio i da se od poslovnice Saipem zaplijeni 197 miliona eura.

Italijanski tužilac Isidoro Palma je u januaru 2018. godine tražio da kompanija“Eni” i Saipem budu kažnjeni sa 900.000 eura, a Scaroni i Tali na šest godina i četiri mjeseca zatvora. Taj zahtjev sud nije uvažio. Sa druge strane, objašnjeno je da Scaroni ne može biti odgovoran za postupke vezane za poslovnicu Saipem.

Tužioci su rekli da je mito plaćen zvaničnicima u alžirskoj državnoj energetskoj kompaniji “Sonatrach”, gdje je nekoliko top rukovodilaca, uključujući predsjednika, podnijelo ostavke zbog skandala. Mito je, navodno, omogućio kompaniji “Eni” da stekne prava na eksploataciju gasa na polju Menzel preko bivšeg alžirskog ministra energetike Chakiba Khelila, koji je 2009. godine posjetio i Crnu Goru gdje je razgovarao sa tadašnjim crnogorskim ministrom ekonomije Brankom Vujovićem.

Bivši šef “Saipema” u Alžiru – Pietro Varone, takođe je osuđen na četiri godine i devet mjeseci zatvora, dok je bivši glavni finansijski direktor te poslovnice Alessandro Bernini kažnjen četiri godine i mjesec dana zatvora. Trojica alžirskih osumnjičenih, kojima je suđeno u odsustvu, osuđeni su na kazne u trajanju do pet godina i pet mjeseci.

Dio novca, koji je navodno opran iz tog slučaja – a koji je bio povezan sa bivšim ministrom energetike Alžira, otkriven je u istraživanju Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara 2016. godine, nakon objave 11,5 miliona dokumenata na osnovu dosijea procurelih iz kontroverzne panamske advokatske firme “Mosak Fonseka”. Radi se o aferi u kojoj je opisano ofšor poslovanje svjetske elite, među kojima su mnogi biznismeni, politički lideri i istaknute ličnosti.

Posao u Crnoj Gori

Dok je u Alžiru otkrivena korupcija uveliko potresala kompaniju “Eni”, u Crnoj Gori je sa druge strane sklapan važan posao. Vlada i italijansko-ruski konzorcijum “Eni – Novatek” potpisali su u septembru 2016. godine ugovor o dodjeli koncesije za istraživanje nafte i gasa u crnogorskom podmorju.

Brojevi pokazuju reon u kojem naftu traže kompanije Eni i Novatek

Tadašnji premijer Milo Đukanović je kazao da je potpisivanje ugovora veliki događaj za Crnu Goru “jer je to još jedna šansa da se valorizuju resursi koje država ima”. Koncesija se odnosi na istraživanje četiri bloka u Opštini Ulcinj. Ugovor o koncesiji je u ime Vlade tada potpisao ministar ekonomije Vladimir Kavarić, a u ime kompanije Eni – Karlo Vito Ruso i u ime kompanije Novatek – Andrei Popov.

Te kompanije otvorile su svoja predstavništva u Crnoj Gori. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), firma “Novatek Montenegro B.V.” registrovana je 6. oktobra 2016. godine. Među licima koja zastupaju to privredno društvo u Crnoj Gori su – Vladimir Radonjić i Aleksandar Sementsov.

Sa druge strane, kompanija “Eni” svoje predstavništvo u Crnoj Gori je registrovala u martu 2016. godine – “Eni Montenegro B.V.”. Kao lica koja sada zastupaju tu kompaniju upisani su Luka Popović i Frančesko Italiano.

Tri konzorcijuma, jedan pobjednik

Na javni poziv za dodjelu ugovora o koncesiji za proizvodnju ugljovodonika prijavili su se, osim kompanija Eni i Novatek, još dva konzorcijuma. Radi se o grčko-engleskom: Energean Oil i Mediterranean limited i američko-austrijskom: Marathon Oil i OMV.

Koncesija je data na 30 godina, a Skupština je prije zaključivanja javnog poziva za istraživanje i eksplotaciju nafte i gasa usvojila Zakon o porezu na ugljovodonike, koji iznosi 54 odsto. Od tog prihoda 20 odsto je planirano da ide u državni budžet, a 80 odsto u poseban Fond za ugljovodonike. Ukoliko budu pronađeni nafta i gas, Eni i Novatek će Crnoj Gori biti obavezni da isplaćuju od 62 do 68 posto ukupnog profita od eksploatacije. Uredbom o načinu obračuna i plaćanja naknade za proizvodnju nafte i gasa precizirana je progresivna stopa naknade za proizvodnju od 5 do 12 odsto za naftu, što znači da će koncesionari što više proizvedu morati i više novca da izdvoje za naknadu državi Crnoj Gori.

Studenti/mladi novinari mjesecima su pokušavali da dobiju odgovore iz Ministarstva ekonomije o detaljima ugovora potpisanog sa konzorcijumom Eni – Novatek, međutim nakon obećanja da će odgovori biti proslijeđeni to nisu učinili. Tako je ostalo nejasno da li su nadležni provjeravali ranije poslovanje kompanije ENI I da li su znali da je taj ponuđač povezivan sa koruptivnim radnjama u nekoliko zemalja. Odgovor nije stigao ni na pitanja proslijeđena na mejl Valentine Jovović, predstavnice kompanije “Eni”, koja su poslata još 22. aprila.

Platili koncesionu naknadu

Iz Uprave za ugljovodonike su u izvještaju o radu iz 2018. godine naveli da su za potrebe obračuna naknade za površinu izvršili redovno usklađivanje sa rastom indeksa potrošačkih cijena iznosa naknade za površinu, tako da ona po jednom kilometru kvadratnom (km²⁾ za 2019. godinu iznosi 310,87 eura.

Na osnovu usklađenog iznosa, Uprava za ugljovodonike je tokom 2018. godine izvršila obračun naknade za površinu za 2019. godinu i to za koncesionare Eni i Novatek od po 190.874 eura. Svi koncesionari su izvršili uplatu naknade za površinu za 2019. godinu. Do kraja 2018. godine u ukupnom iznosu od 486.822 eura. Obračun koncesione naknade za površinu za 2018.godinu iznosio je za koncesionare Eni i Novatek 186.404 eura.

Autori: Aleksandra Kovačević, Marija Radović i Anđela Minić

Tekst je objavljen u dnevnom listu DAN i na sajtu lupa.co.me

Premijera filma Duga od tame

9. October 2019.

35mm Admin 0 Komentara

NVO „35mm“ upućuje javni poziv za prezentaciju filma Duga od tame, koja će se održati u hotelu Aurel na Starom Aerodromu u Podgorici, u četvrtak 10.10.2019. godine sa početkom u 10h. Pomenuti film prvi je dokumentarno igrani film o napadima na LGBTIQ zajednicu u Crnoj Gori a nastao je u okviru projekta „(Ne)Zaštićeni“ koji finansira Ministarstvo za ljudska i manjinska prava a sprovodi NVO „35mm“.

Film je baziran na istinitim životnim pričama obrađenim u publikaciji publikacije „Nasilje nad LGBTIQ osobama i rodno zasnovano nasilje u Crnoj Gori – primjeri iz prakse“ koji potpisuju: Bojana Jokić, Maja Raičević i John M. Barac. Dramatizacijom opisanih priča želimo da ukažemo javnosti na prepreke, probleme, kritične situacije, odnos institucija i ostalih prema LGBTIQ populaciji. Želja nam je bila da prikažemo nade i snove pomenute zajednice, te razne zamke u koje upadaju zbog različitosti.

Nakon javne prezentacije, sa panelistima i panelistkinjama ćemo razgovarati o napadima na LGBTIQ zajednicu, od slučajeva diskriminacije do govora mržnje. Svoje znanje i iskustvo sa prisutnima će podijeliti: Blanka Radošević Marović – generalna direktorica Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Ana Kalezić – državna tužiteljka u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici i Bojana Jokić – predsjednica NVO LGBT Forum Progres.

Preporuke i smjernice u cilju prevencije i procesuiranja napada na LGBTIQ zajednicu daće: Milena Krsmanović – savjetnica za zaštitu od diskriminacije Ombudsmana, Tamara Pavićević – načelnica Odsjeka za prevenciju i rad policije u zajednici i John Barac – predsjednik NVO LGBTIQ Socijalni centar.

Pozivamo sve zainteresovane da prisustvuju pomenutom događaju i daju svoj doprinos jer će nakon ove aktivnosti biti urađena Publikacija sa zaključcima i preporukama u cilju smanjenja diskriminacije i govora mržnje prema LGBTIQ osobama u Crnoj Gori.

Za više informacija kontaktirate Kristinu Ćetković – programsku direktoricu NVO „35mm“ putem mejla kristina35mm@gmail.com ili telefona +38267788118.

Očekujemo vas na premijeri!

Trejler za film možete pogledati na linku.