35mm - 35mm je nevladina, neprofitna organizacija sa vizijom promovisanja univerzalnih demokratskih vrijednosti, poštovanja ljudskih prava i vladavine zakona kako bi pomogla približavanju Crne Gore Evropskoj uniji i drugim integracionim procesima. Od 2011. godine 35mm je dio Građanske alijanse.

35mm Admin

25 godina dokazuje vlasništvo

25 godina dokazuje vlasništvo

35mm Admin 0 Komentara

To što je platio zemljište, sačinio kupoprodajni ugovor, upisao se kao vlasnik i pribavio posjedovni list, Cetinjaninu Iliji Đuroviću nije bilo garancija i da svojom zemljom može slobodno da raspolaže. Ubrzo nakon kupovine, saznao je da se ni jedna od parcela ne vodi na njegovo ime.

Slučaj Cetinjanina Ilije Đurovića jedan je od 34 u Crnoj Gori, koji je preko 20 godina u sudskim fiokama, a kome se epilog ne nazire ni danas. Kada je 1995. godine od svog sugrađanina kupio preko 13.000 metara kvadratnih zemljišta i upisao se kao vlasnik nepokretnosti u katastarskoj opšini Dobrsko selo, naš sagovornik nije ni slutio da će plan o porodičnom biznisu zamijeniti agonijom u sudskim salama.

– Zamisao mi je bila da na tom imanju na Cetinju napravim veliku štalu i veliku klanicu, jer sam na Cetinju, u gradu, imao mesaru i plaćao zakup za prostor. Četvoro djece sam od tih prihoda planirao da školujem i izvedem na put. No, brzo nakon kupovine, na kojem god dijelu imanja sam se pojavio, pojavljivali su se novi vlasnici i tjerali su me sa tog imanja. Tada sam bio prinuđen da se obratim cetinjskom katastru da napravimo premjer, nisu mi izašli u susret. Od 13.600 metara kvadratnih zemljišta koje sam kupio, danas nemam ni jedan jedini metar – kaže Ilija Đurović.

Nakon što je platio zemljište, sačinio kupoprodajni ugovor, upisao se kao vlasnik i pribavio posjedovni list, ovaj Cetinjanin je saznao da se neko grubo poigrao sa njegovim pravom na mirno uživanje imovine, te utvrdio da se nijedna od kupljenih parcela za koje plaća porez ne vodi na njegovo ime. Ilija se tada obratio Upravi za nekretnine u kojoj je, kako tvrdi, umjesto dokumentacije kojom bi potvrdio vlasništvo, dobio uput da pravdu zatraži na sudu.

– Sa Upravom za nekretnine sam imao loše iskustvo, obraćao sam im se više od deset puta, čak su me slali sa Cetinja u Podgoricu, gdje su me uvijek upućivali na sud. Evo koliko je vremena prošlo, ja svoje pravo nijesam uspio da ostvarim. Nadam se da svojoj djeci u amanet neću morati da ostavim ovaj spor koji je zbog banalne stvari – dokazivanja granica međa započet prije četvrt vijeka – kaže Đurović.

Iz Uprave za nekretnine nijesu odgovorili na pitanja da li je bilo nužno da ovaj problem dobije sudski epilog, te kako je moguće da je imovina Ilije Đurovića o kojoj posjeduje kupoprodajni ugovor i posjedovni list završila u tuđe ruke i pored tvrdnje ovog Cetinjanina da istu nije prodao, poklonio, niti dao pod hipoteku. Đurović tvrdi da nije dobio ni hronologiju upisa prava svojine na spornim parcelama, te informaciju na osnovu kojih dokumenata je ista rađena.

Sud je prije dvije godine u jednom dijelu ipak prepoznao prava ovog Cetinjanina, pa je oko hiljadu metara kvadratnih, u međuvremenu uknjiženih na državu, pravosnažnom presudom vraćeno Đuroviću.  

– Država je sad napravila povraćaj jednog dijela što se na nju vodio, oko hiljadu kvadrata je u pitanju i za njih sam dobio posjedovni list. Što se ostalog tiče, nije prešlo u moje vlasništvo, nadam se da će se uskoro i to desiti. Ja samo želim da država radi iskreno i pošteno, pa ako to nije moje, samo neka mi daju papir da to nije moje, neka dokažu da nije moje – poručio je Đurović.

Doktor pravnih nauka Aleksandar Kovačević kaže da je Đurovićev predmet čist te da je više fizičkih i pravnih lica uzurpiralo imovinu Đurovića, koju je on kupio od prethodnog vlasnika i zaključio kupoprodajni ugovor.

– Gospodin Đurović posjeduje ovjereni ugovor koji potvrđuje da je isplatio iznos koji je tražen za zemlju, on je platio i porez na promet i dobio rješenje o uknjižbi, znači on ima najurednija dokumenta koja neko može imati o vlasništvu. Njemu je vlasništvo izbrisano i ta njegova velika parcela je njegovim susjedima prepisana, zašto je to Uprva za nekretnine uradila meni ostaje dilema – da li je u pitanju neznanje ili korupcija. Njegov predmet je čist i jasno je da je njegovo pravo povrijeđeno. U jednom dijelu gdje je mogao da dođe do dokumentacije i gdje je ona bila uredna, u vrlo kratkom roku, za svega godinu dana, Đurović je došao do pravde od Osnovnog do Vrhovnog suda, i taj dio zemlje mu je vraćen – zaključio je Kovačević.

Na policama crnogorskih sudova je 34 predmeta koji traju preko 20 godina, što čini 0.08 odsto od ukupnog broja aktivnih predmeta.

Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica početkom godine je izjavila da su se sudovi uspješno uhvatili u koštac sa starim predmetima, te da je cilj da u 2020. godini „očiste sudijske stolove“ od starih predmeta. U tu svrhu su uz pomoć međunarodnih partnera iz projekta „Eurol“ identifikovali prepreke za pravovremeno rješavanje sporova, zbog čega su održali sastanak sa predstavnicima Uprave policije, Uprave za nekretnine, Udruženja sudskih vještaka Crne Gore i Pošte Crne Gore.

– Uprava za nekretnine je ranije vrlo slabo  sarađivala sa vještacima, nije im dostavljala dokumenta koja su potrebna i iz tog razloga ovaj predmet toliko dugo traje. Avionski snimak i još par dokumenta koja bi trebalo da budu u posjedu Uprave za nekretnine, jednostavno ih nema i vještak ne može stare parcele da poklopi sa novim, a ta dokumenta se inače moraju čuvati trajno i ne smiju se izgubiti –  kaže Kovačević.

Ilija Đurović kaže da je problem u vezi sa povraćajem imovine pokušao da riješi van sudnice, ali nije naišao na dobru volju onih koji su, kako tvrdi, zaposjeli njegovu zemlju.

– Đe sam se god pojavio na mojoj parceli, nijesam bio tamo poželjan, čak su mi i prijetili, ćerali su me, gađali kršima, pa sam i te neprijatnosti pored spora u vezi sa zemljištem takođe morao da riješim putem suda. Svaki sudski postupak košta, ni sam ne mogu izračunati koliko sam do sad dao novca za sudske vještake, za sud, za izlaženje komisije na teren, to je enorman iznos. Ta neizvjesnost tokom ovih 25 godina me uništila, mene i moju familiju. Dobio sam i dijabetes, na insulinu sam zbog stresa, suđenja, moljakanja, traženja pravde – kaže Đurović.

Spora pravda je prema jednoj izreci pola nepravde, a nekada i cijela nepravda. Ako nepoštovanju prava na suđenje u razumnom roku dodate i ćutanje administracije, na dobrom smo putu da građani izgube povjerenje u pravosudni sistem, ali i stabilnost državne uprave. Nakon 25 godina obijanja pragova sudova, Ilija Đurović ipak nije izgubio nadu da će njegov predmet u crvenom omotu, koji opomije da je započet u prošlom vijeku, uskoro dobiti epilog.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Podrška EU integraciji u okviru pregovaračkih poglavlja 23 i 24“ koji je podržan od Fonda braće Rokfeler. Stavovi izneseni u ovom tekstu ne moraju odražavati mišljenje donatora koji je podržao projekat.

Milica Đokđurić

Foto: privatna arhiva

Digitalna agenda & Zapadni Balkan (animacija)

Digitalna agenda & Zapadni Balkan (animacija)

35mm Admin 0 Komentara
📣📣📣 Kroz rad sa partnerima iz regiona pokušali smo da na kreativan način odgovorimo na pitanja:

🔎Šta je Digitalna agenda?
🔎Kojim relevantnim pitanjima se bavi?
🔎 Kakva je njena implementacija na Zapadnom Balkanu?

🎬🗣‼️🆕 Na šta je usmjerena Digitalna agenda i zašto je važna pogledajte u našoj animaciji.

Ova animacija je dio projekta “Povećanje građanskog angažmana na polju Digitalne agende -ICEDA“, koji kofinansira Evropska unija.

Ova animacija napravljena je uz finansijsku podršku Evropske unije. Njen sadržaj je isključivo odgovornost partnera na projektu ICEDA i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

LIJEČE SAMO RANE KOJE SE VIDE

LIJEČE SAMO RANE KOJE SE VIDE

35mm Admin 0 Komentara

Stres i trauma svakodnevno su prisutni u novinarstvu i zbog toga je pružanje psihološke podrške medijskim radnicima, naročito onim koji su bili žrtve nasilja, neophodno u očuvanju njihovog mentalnog zdravlja, smatraju psiholozi, predstavnici novinarskih udruženja i novinari

Kada su prije 13 godina nepoznata lica pokušala da ga ubiju ispred porodične kuće u Beranama, novinara Tufika Softića koji je u tom periodu izvještavao o kriminalnim grupama na sjeveru Crne Gore, u lokvi krvi, pronašla je tada devetogodišnja ćerka. Dok su se ljekari nakon mučnog prebijanja novinara bavili isključivo saniranjem njegovih fizičkih povreda, djevojčica je, prema riječima Softića, potiskivala šok i traumu zbog prizora koji je zatekla kobnog dana.

– Tokom brojnih pregleda koje sam prošao kada sam bio hospitalizovan, niko me nije posavjetovao da bi trebalo da potražim i psihološku pomoć za sebe i ćerku. Posljedice toga su se mom djetetu manifestovale kroz nekoliko godina, kada smo morali da zatražimo stručnu pomoć. Na psihološke tretmane smo morali svake sedmice da putujemo do Podgorice, tokom dvije godine, o svom trošku. To nas je finansijski potpuno iscrpilo – kaže Softić.

Novinari istraživači, koji svojim radom doprinose razvoju demokratije, u Crnoj Gori istražuju i izvještavaju u atmosferi gdje su inspiratori i nalogodavci napada na njih ohrabreni činjenicom da zločin gotovo uvijek ostaje nerasvijetljen. U takvoj atmosferi, novinar koji je za profesiju izabrao da informiše druge zarad zajedničih vrijednosti, dobija posebne poruke u vidu pucnjeva, bombi, batina, uništavanja imovine. Generalna sekretarka Društva profesionalnih novinara Crne Gore Mila Radulović smatra da bi osim zacijeljivanja fizičkih rana trebalo raditi i na psihičkom oporavku onih koji su bili žrtve napada.

– Psihološka podrška je nužna, ne samo njima, nego i svima nama koji se bavimo novinarstvom. Svi smo mi izloženi stravičnom stresu, ali to ne primjećujemo od svakodnevnih obaveza, niko od nas nema vremena da se bavi time. Na žalost, ne postoji praksa da bilo koji medij u Crnoj Gori razmišlja na tu temu i da pruža bilo koju vrstu psihološke pomoći novinarima i urednicima, naročito onim kolegama koji su bili žrtve napada – kaže Radulović.

Da je neophodno od strane sturčnog lica liječiti stres i traumu, smatra i psiholog Miloš Bulatović.  

– Kada govorimo o novinaru koji je zbog prirode svog posla izložen stresu, a s druge strane doživio i neko traumatsko iskustvo, tu imamo dvostruki problem sa kojim se moramo uhvatiti u koštac – posljedice trauma i posljedice stresa. Prema mom iskustvu u radu sa novinarskom strukom, prednost treba dati onome što toj osobi u tom trenutku predstavlja najveći problem, jer neko će željeti da razgovara o traumatskom iskustvu, dok će drugi pričati o svakodnevnim problemima izbjegavajući da govori o traumi – kaže Bulatović.

Od prirode same traume, strukture ličnosti i podrške iz okruženja koju novinar prima, te spremnosti društva da ne toleriše bilo koje nasilje, zavisiće i oporavak novinara, kaže psiholog Bulatović.

– Nije dovoljno da se samo razgovara sa kolegama i koleginicama sa posla o tome šta se desilo, nije dovoljno da se govori sa najbližima iz svog okruženja, važno je da postoji kontinuirana stručna pomoć i podrška kako bi se tražio i našao izlaz iz začaranog kruga nastalog uslijed trauma. Ako se posljedice tretiraju blagovremeno i na adekvatan način, onda možemo da imamo visok stepen blagostanja kod osobe koja je zatražila stručnu pomoć – kaže Bulatović.

Na pitanje ko bi trebalo da obezbijedi psihološku podršku novinarima koji su bili žrtve napada, generalna sekretarka Društva profesionalnih novinara Crne Gore Mila Radulović  smatra da je odgovornost prije svega na novinarskim asocijacijama, sindikatima i samim redakcijama.

– Novinari rade za redakcije, ne rade za sebe niti za državu. Država bi trebalo da stvori društveni okvir i pravni sistem u kojem ćemo se osjećati bezbjedno, ali za mentalno zdravlje novinara su najviše odgovorne redakcije i vlasnici medija, jer se radi o njihovim radnicima. Onaj ko je bio napadnut treba da bude briga medijskih kuća za koje je obavljao zadatak, kao i novinarskih udruženja. Na žalost, niko ne pomišlja da uloži u novinara, gleda se da se smanji broj zaposlenih i da se smanje troškovi – kaže Radulović.

Kao pozitivan primjer redakcije u kojoj se ne zapostavlja psihološka podrška, novinar Tufik Softić navodi američki Wall Street Journal čije je sjedište u New York-u, u neposrednoj blizini nekadašnjih tornjeva srušenih u terorističkom napadu, imao priliku da posjeti.

– Ko god je od novinara iz te redakcije gledao kako se ruše tornjevi u terorističkom napadu, morao je da prođe psihoterapeutske tretmane, to je bila njihova profesionalna obaveza. Kod nas je moguće da doživite pokušaj ubistva i da vas niko ne posavjetuje da zatražite psihološku pomoć, a kamoli da vam istu plati – kaže Softić.

Da se napadnutih kolega obično sjetimo samo tokom određenih datuma kada se obilježava neki međunarodni dan vezan za novinarsku branšu, saglasan je i Tufik Softić.

– Tokom prethodnih 13 godina često sam se osjetio „zaboravljen od svih“, ukliješten između onoga što mi se desilo i činjenice da moram pomoći sebi i svojoj porodici. Moj slučaj se samo pomene kroz neka dokumenta tokom prigodnih datuma, provuče se kroz neke izvještaje i to je sve – kaže Softić.

Crna Gora je u odnosu na prethodnu godinu nazadovala za jedno mjesto i nalazi se na 105. mjestu Indeksa medijskih sloboda Reportera bez granica. U izvještaju te organizacije se ocjenjuje da su profesionalni mediji i novinari i dalje pod pritiskom vlasti, dok ključni napadi na novinare nijesu riješeni. Za neslavno mjesto možemo da “zahvalimo” i činjenici da je sistem zaštite, sudeći prema iskustvu napadnutih novinara, na “klimavim nogama”.

– Iskustvo kolega koje su bile žrtve napada govori da ne možemo da vjerujemo da će se, ukoliko nam se nešto desi tokom rada i istraživanja, sprovesti potpuna i pravična istraga. Na žalost, imamo vrlo ozbiljne napade, pokušaje ubistva koji nijesu riješeni, novinarima je naporno da rade pod tom vrstom presije. Mnogi od njih koji su bili žrtve napada su u međuvremenu odustali  od ovog posla ili se više ne bave temama kao što su korupcija i organizovani kriminal – kaže Mila Radulović.

Ubistvo glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića 2004. godine, do danas je nerazjašnjeno, kao i brojni napadi na novinare i imovinu medija.

O traumi uzrokovanoj novinarskim poslom i potrebi da joj se ozbiljno pristupi novinari rijetko govore. Naviknuti da budu izloženi traumi, pritiscima, rokovima, obično sami pokušavaju da regenerišu svoj psihički oporavak. U stalnom strahu žive i njihove porodice, koje u velikom broju slučajeva takođe nijesu pošteđene prijetnji, ucjena, zastrašivanja, ukoliko neki njen član „stane na žulj“ moćnicima. Bezbjedni su samo oni koje sistem ne uspjeva da identifikuje i kazni.  Ili, sve se češće čuje- možda ne želi.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Podrška EU integraciji u okviru pregovaračkih poglavlja 23 i 24” koji je podržan od Fonda braće Rokfeler. Stavovi izneseni u ovom tekstu ne moraju odražavati mišljenje donatora koji je podržao projekat.

Milica Đokđurić

Tekst je objavljen u dnevnom listu DAN.

Nova priča u sklopu projekta ICEDA: KORONA UBRZALA DIGITALIZACIJU U OBRAZOVANjU
Vizual preuzet sa: www.ucidoma.me

Nova priča u sklopu projekta ICEDA: KORONA UBRZALA DIGITALIZACIJU U OBRAZOVANjU

Katanac na školskoj kapiji, prazna školska dvorišta, prosvjetni radnici pred kamerama, a đaci kraj tv i kompjuterskih ekrana – slika je obrazovnog sistema u doba ,,korona krize“ koja je Crnu Goru zadesila u martu ove godine. Digitalizacija je najbrže napredovala upravo u ovom periodu, ne ostavivši mnogo prostora učenicima i nastavnicima da joj se prilagode. Nije bilo vremena za gubljenje zbog obustavljene nastave u školama, pa se Ministarstvo prosvjete uz podršku kompanije Amplitudo i drugih partnera u rekordnom roku organizovalo i klasičan koncept učenja nadomjestilo učenjem na daljinu uz platformu #UčiDoma koja je, prema riječima portparolke Ministarstva prosvjete Milice Lekić postala simbol  snage obrazovnog sistema Crne Gore i pokazatelj da se može funkionisati i u uslovima koji nam se čine nemogućim.  

– Kada je počela pandemija, za nedjelju dana uspostavljena je #UčiDoma platforma za učenje na daljinu, u toku prvog talasa epidemije koronavirusa. Snimljeno je 1.700 predavanja iz 17 nastavnih predmeta. Učestvovalo je oko 200 nastavnika iz 35 škola. Predavanja su emitovana na tri kanala koja je gledalo preko 80 osto građana Crne Gore. Otvoren je vebsajt, koji je imao preko 400.000 posjeta od strane skoro 100.000 korisnika. Otvoren je YouTube kanal sa preko tri miliona pregleda. #UčiDoma sadržaji su se emitovali i na albanskom jeziku, a organizovana je i TV priprema za polumaturske i maturske ispite – kaže Lekić. 

Na portalu #učidoma koji je nastao kako bi đacima u Crnoj Gori omogućio da ne propuste nijednu lekciju, dovoljno je kliknuti na razred koji učenik pohađa, potom na predmet, nakon čega mu biva dostupna lekcija. Na taj način, učenik je mogao lekciju da odsluša, zapiše, upamti i ponovi.

Okolnosti u kojima se našao obrazovni sistem zahtijevao je drugačiji način funkcionisanja. Nove vještine, znanja, ali i talenti u oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) u doba ,,korona krize”  brzo su postali izazov ne samo za crnogorske učenike, već i za profesore koji su prvi put pred kamerama držali predavanja. Profesorica razredne nastave i osnivačica udruženja ,,Prosvjetne zajednice Crne Gore” Olivera Leković kaže da nije bilo lako održati kvalitetan čas bez prisustva učenika i interakcije sa njima, u studiju sa skromnim uslovima i bez mogućnosti ponavljanja ukoliko dođe do greške. 

– Izraženi problem je bio i pripremiti za kratko vrijeme veliki broj časove bez nastavnog programa prilagođenog TV časovima. Nismo imali podršku nadzornika niti bilo koje druge stručne osobe koja bi bila zadužena da prati i po potrebi koriguje. Bukvalno smo znali do kasno uveče da pripremamo časove, a ujutro već da snimamo bez da smo imali vremena da još jednom provjerimo svoje prezentacije – kaže Leković. 

Naša sagovornica kao prednost koncepta učenja na daljinu putem platforme #UčiDoma izdvaja to što su časovi snimljeni u rekordno kratkom roku naišli na veliku podršku javnosti i pored činjenice da nastavni kadar nije bio obučen za držanje predavanja pred kamerama. Napominje i da je sam TV čas samo okosnica jednog regularnog časa.  

– Utisak mi je da su TV časovi više poslužili kao dodatna motivacija i podrška za redovno učenje i praćenje gradiva,ali ne kao i glavno sredstvo pomoću kojeg su djeca sticala znanja i savladavala novo gradivo. TV časovi nisu postigli svoj cilj kada su u pitanju časovi matematike, hemije, fizike, uglavnom prirodnih nauka i časova čiji je cilj da se savlada neka vještina, poput fizičkog vaspitanja i likovne kulture – kaže Leković. 

Na pitanje da li je digitalizacija u obrazovnom sistemu napravila svojevrsni iskorak kada su škole bile zatvorene, Leković kaže da bi digitalitzacija sigurno olakšala učenje za vrijeme zatvaranja škola da su te obrazovne ustanove valjano tehnički opremljene, a nastavnici adekvatno obučeni. 

– Nastavnici su jedina profesija u Crnoj Gori koja sama sebi mora da obezbjedi osnovna sredstva za rad. Naš nastavnik za potrebe škole i nastave sam plaća telefonske usluge i internet, sam kupuje računar, štampač, toner, papir, slušalice…Mi smo profesija sa najviše visokoškolaca, a sa platom nižom od prosječne. Pojavom Covida 19 i potrebom za učenjem na daljinu samo su isplivali na površinu višedecenijski problem. Takozvana digitalizacija prva 2- 3 mjeseca u CG školama svodila se uglavnom na praćenje časova na TV i komunikaciju preko Viber grupa i mejlova. Mali broj škola je obezbijedio platforme i obučio nastavnike za njihovo korišćenje – kaže Leković. 

Onlajn nastava je, osim profesore, pred poseban izazov stavila i roditelje učenika.

– Mnogi roditelji su reagovali i žalili se, naročito oni koji imaju više učenika, pa je teško bilo organizovati praćenje nastave na daljinu. Drugi problem je nepostojanje računarske opreme i interneta, česta isključenja električne energije. Izraženo je bilo i reagovanje roditelja, ali i nastavnika, defektologa i raznih udruženja koji su iskazali zabrinutost za učenike koji rade po inkluzivnom programu. Tokom nemogućnosti pohađanja nastave u školi, djeca sa teškoćama u razvoju nisu imala mogućnost neposredne podrške od strane asistenta, nedostajao je podsticaj odjeljenja i pospješivanje socijalizacije – kaže Leković.   

Da su pametna rješenja ipak ključna u kriznim situacijama, smatraju u Ministarstvu prosvjete. Oni navode da je digitalizacija kroz koncept ,,uči doma” napravila veliki iskorak u danima kada je pohađanje nastave u školama uslijed pandemije korona virusa bilo nemoguće.  

– Digitalizacija je posljednjih godina postala prioritet u obrazovnim sistemima širom svijeta i jedna od najčešćih tema kada je riječ o obrazovanju. Kroz projekte poput „Škole za 21. vijek“, naši učenici već došli su u dodir sa mikrobit računarima, razvijajući vještine iz oblasti kodiranja i kritičko mišljenje. Takođe, prethodnih godina rađeno je i na obuci nastavnog kadra u oblasti jačanja digitalnih kompetencija, a samo jedan od takvih projekata realizovan je sa kompanijom Oracle.

Naš obrazovni sistem i zvanično je zakoračio u proces digitalizacije kroz projekat Ministarstva prosvjete ,,Digitalna učionica”, koji se u prvim razredima osnovnih škola pilotira od ove školske godine. Svaki učenik prvog razreda u 500 odjeljenja i njihovih 500 nastvnika, pored klasičnih udžbenika od 1. oktobra ima i dodatak digitalnih udžbenika, odnosno digitalnih sadržaja koji su prikazani u formi 2D i 3D animacija, video materijala, simulacija, virtuelnih modela koji su vezani za nastavni plan i program i za sadržaj samog udžbenika. 

– Digitalni udžbenici nijesu zamjena za klasične udžbenike koje đaci takođe koriste, već služe da učenicima približe sadržaje koji su im do sad bili potpuno apstraktni, uz pomoć savremenih tehnologija. Digitalni udžbenici uključuju više od 100 obrazovnih animiranih filmova i video-zapisa prilagođenih uzrastu đaka prvaka, više od 300 interaktivnih igara i zadatka, virtualne panorame snimljene u Crnoj Gori, simulacije i druge edukativne sadržaje eminentnih svjetskih obrazovnih grupacija kao što su National Geographic, BBC, Twig, Klett i drugi – kažu u Ministarstvu prosvjete. 

Vizual preuzet sa: www.ucidoma.me

Majka prvaka Ognjena podijelila je sa nama iskustvo u vezi sa digitalnim udžbenicima uz koje je njen sin započeo školovanje ove godine.   

–  Naše porodično iskustvo sa digitalnim udžbenicima je očekivano odlično. Da krenemo od nekih tehničkih stvari. I sami znate da prvaci uglavnom ostavljaju udžbenike u školi, te nam digitalni udžbenici značajno olakšavaju praćenje gradiva i kod kuće, kako bismo eventualno pomogli svom prvaku. Osim toga, značajan broj animacija, video-materijala i simulacija itetako su korisni za najmlađe, jer se tako najbolje približava gradivo koje im je katkad apstraktno. Zadovoljstvo našeg prvaka digitalnim, kreativnim i interesantnim udžbenicima je toliko da se njihovom korišćenju,  pred spavanje raduje bezmalo kao izgranju sa drugarima – kaže naša sagovornica. 

Iz Ministarstva prosvjete kazali su da digitalizacija ni u kom slučaju nije ostavljanje djece satima pred ekranom. 

– Digitalizacija je sve suprotno od pasivizacije djece i nema za cilj da poveća broj sati koje djeca provode pred ekranima, već da ih usmjeri da vrijeme vrijeme u onlajn svijetu potroše na kvalitetniji način i usavršavaju digitalne vještine koje su im potrebne u 21. vijeku. Digitalizacija, kako je mi vidimo, je zapravo proces buđenja njihove mašte i kreativnosti kroz bolje i interesantnije predstavljanje gradiva – kažu u Ministarstvu prosvjete. 

Iz kompanije Mtel koja je finansijski podržala projekat ,,Digitalna učionica” kazali su  da su digitalni udžbenici u 21. vijeku ono sto je štamparija bila u srednjem vijeku, a to je uvod u renesansu i napredak društva.

Ako možemo da govorimo o pozitivnim uticaju ,,korona krize”, onda  je to ubrzanje digitalizacije i sveobuhvatnije korištenje njenih blagodeti. U krizi se učenje na daljinu pokazalo kao valjano rješenje da se ne propusti gradivo, dok je ubrzana digitalizacija pokazala da se digitalne vještine više ne vezuju samo za IKT sektor, već da su postale sastavni dio crnogorskog društva i okviru njega obrazovnog sistema. Korona je podstakla obrazovni sistem da brzo reaguje i bude inovativan. Svaki prosvjetni radnik koji je pred kamerama držao svoje predavanje, pokazao je da na svim nivoima pomjera lične granice za dobrobit svojih učenika, a samim tim obrazovnog sistema i društva u cjelini. Po završetku prethodne školske godine, 75 odsto srednjoškolaca ocijenilo je da su #UčiDoma predavanja izuzetno korisna, a njih 87 odsto je smatralo da su nastavnici bili zainteresovani za korišćenje #UčiDoma materijala. Ako je sudeći prema ovim rezultatima, učenje na daljinu moglo bi da bude održivo i nakon popuštanja mjera Nacionalnog koordinacionog tijela. 

 Milica Đokđurić

Ovaj tekst pripremljen je u okviru projekta „Povećanje građanskog angažmana na polju Digitalne agende – ICEDA“, koji sufinansira Evropska unija, a sprovodi Metamorphosis Foundation (Sjeverna Makedonija), e-Governance Academy (Estonija), CRTA – Center for Research, Transparency, and Accountability (Srbija), NVO 35 mm (Crna Gora), Open Dana Kosovo (Kosovo) i Lëvizja Mjaft (Albanija).

Ovaj tekst je pripremljen uz finansijsku podršku Evropske unije. Odgovornost za njegov sadržaj imaju isključivo NVO 35 mm i autor, i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.

Praćenje razvoja Digitalne agende na Zapadnom Balkanu: Nacionalni izvještaj i plan za unapređenje Digitalne agende u Crnoj Gori

Praćenje razvoja Digitalne agende na Zapadnom Balkanu: Nacionalni izvještaj i plan za unapređenje Digitalne agende u Crnoj Gori

Situacija izazvana korona virusom pozitivno uticala na digitalizaciju prema mišljenju svih ispitanika koji su učestvovali u istraživanju za potrebe Nacionalnog izvještaja i plana za unapređenje Digitalne agende u Crnoj Gori

 

Razvijanje dijaloga, uzimanje u obzir inicijativa mladih, povećanje elektronske participacije kroz finalizaciju postojećih e-usluga, i prilagođenost i dostupnost elektronskih servisa svim uzrastima, govornim područjima i osobama sa invaliditetom samo su neki od zaključaka Nacionalnog izvještaja i plana za unapređenje Digitalne agende u Crnoj Gori, koji je pripremila nevladina organizacija 35mm u okviru regionalnog projekta „Povećanje građanskog angažmana na polju Digitalne agende – ICEDA“.

Ovaj izvještaj je kreiran u sklopu praćenja razvoja Digitalne agende na Zapadnom Balkanu, i predstavlja rezultate istraživanja u periodu od aprila do juna 2020. Kako nismo naišli ni na jedno sveobuhvatno istraživanje ovakve vrste, u ovom izvještaju smo pokušali da uspostavimo osnov za praćenje razvoja e-Uprave i digitalne pismenosti u Crnoj Gori, kako bismo uspjeli da mjerimo dalji napredak u određenim segmentima Digitalne agende, te da damo dodatne preporuke za njeno poboljšanje.

Na pitanje o Digitalnoj agendi, digitalnoj pismenosti i e-spremnosti građana, svi ispitanici koji su učestvovali u istraživanju imali su slične odgovore. Prema njihovom mišljenu, Digitalna agenda podrazumijeva premještanje usluga koje su od interesa za građane onlajn, kako bi putem interneta legalno obavljali svakodnevne poslove. Ispitanici su saglasni da digitalna pismenost mora biti na većem nivou u Crnoj Gori i da spomenuto premještanje usluga onlajn mora da bude efikasno i da ne smije da se zakomplikuje dodatnim bespotrebnim odlascima na šalter.

Prema mišljenju ispitanika, Crna Gora je 2007. godine napravila veliki iskorak u procesu digitalizacije, ali nakon globalne ekonomske krize doživjela je veliki pad. Generalni zaključak je da se parametri razvoja Digitalne agende moraju pratiti detaljnije u svakom segmentu jer, iako je poboljšana procjena e-dostupnosti, čini se da postoji problem u implementaciji koja je jako spora i upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija, koje nije konstantno.

Sa druge strane, svi ispitanici su saglasni da je situacija sa pandemijom COVID19 pozitivno uticala na digitalizaciju. Ljudi su više počeli da koriste internet, opšte informacije o digitalizaciji su se intenzivnije plasirale, a mnoge usluge su se ažurirale ili su pak napravljene i promovisane nove usluge- uprkos tome što je ova situacija štetila mnogim drugim aspektima društva, kao što su zdravlje i ekonomija zemlje.

Kada je riječ o nevladinom sektoru i njihovom stavu o Digitalnoj agendi i opštoj e-spremnosti zemlje, spominje se starija populacija koja ima otpor prema digitalnim tehnologijama i koja je navikla da radi stvari na određeni način. Isto tako, navodi se da su i ljudi iz državne uprave navikli da rade stvari na određeni način, te da država po svojoj prirodi ima interni sistem koji je teško promijeniti.

Mediji, sa druge strane, polje Digitalne agende i e-spremnosti definišu se kao polje o kom sami mediji nisu dovoljno informisani, a za koje nažalost nema novinara koji bi se njime bavili. Prema anketi sprovedenoj putem interneta, koju su popunili predstavnici 10 različitih medija (portali, TV i novine), donosi se zaključak da, iako su novinari upoznati sa temom, oni često samo prosljeđuju te informacije bez dubljeg razumijevanja.

Nacionalni izvještaj i plan za unapređenje Digitalne agende u Crnoj Gori možete preuzeti ovdje.

“Povećanje građanskog angažmanju na polju Digitalne agende – ICEDA“ sufinansira Evropska unija, a implementira Metamorphosis Foundation (Sjeverna Makedonija) kao vodeći partner. Ostali partneri na projektu su: e-Governance Academy (Estonija), CRTA – Center for Research, Transparency, and Accountability (Srbija), NVO 35 mm (Crna Gora), Open Dana Kosovo (Kosovo) i Lëvizja Mjaft (Albanija).